Nadbubrežna žlezda – funkcija, bolesti, simptomi i lečenje

Nadbubrežne žlezde, adrenalne žlezde ili suprarenalne žlezde su žućkasti, mali organi koji su smešteni na gornjim vrhovima ili polovima bubrega u fasciji Gerota ili renalnoj fasciji.

Nadbubrežna žlezda koja se nalazi na desnom bubregu je piramidalnog oblika, dok leva podseća na polumesec i pruža se ka takozvanom bubrežnom hilusu (hilus renalis). One luče steroide i kateholamine (hormone) direktno u krv.

Dotok krvi

Nadbubrežne žlezde imaju bogato snabdevanje krvlju, koja se isporučuje preko tri arterije:

Loading...
  • superiorna nadbubrežna arterija – proizilazi iz inferiorne frenske arterije;
  • srednja nadbubrežna arterija – proizilazi iz abdominalne aorte;
  • inferiorna nadbubrežna arterija – proizilazi iz bubrežnih arterija.

Desna i leva nadbubrežna vena dreniraju žlezde. Desna adrenalna vena odvodi krv u inferiornu venu kavu, dok leva adrenalna vena odvodi krv u levu renalnu venu.

Struktura nadbubrežnih žlezda

Nadbubrežne žlezde čine spoljašnja kapsula vezivnog tkiva, korteks (cortex) i medula (medulla). Vene i limfni kanali izlaze iz svake žlezde putem hilusa, a arterije i nervi ulaze u svaku žlezdu na više različitih lokacija, kao što je rečeno.

Spoljašnji korteks i unutrašnja medula su funkcionalni delovi žlezde. To su, zapravo, dve potpuno odvojene endokrine žlezde, sa različitim embrionalnim poreklom:

  • korteks je izveden iz embrionalnog mezoderma;
  • medula je izvedena iz ćelija ektodermalnog nervnog grebena.

Svaki deo je odgovoran za lučenje različitih hormona.

Korteks (suprarenalni korteks ili kora adrenalne žlezde)

Loading...

Korteks je žućkaste boje i luči dva hormona koja su izvedena iz holesterola, a to su kortikosteroidi i androgeni. Funkcionalno, korteks može biti podeljen na tri dela (od površinskog ka unutrašnjem):

Loading...
  • zona glomerulosa (spoljašnja) – koja proizvodi i luči mineralokortikoide kao što je aldosteron;
  • zona fasciculata (srednja) – koja proizvodi i luči kortikosteroide kao što je kortizol; takođe luči i malu količinu androgena;
  • zona reticularis (unutrašnja) – koja proizvodi i luči androgene kao što je dehidroepiandrosteron (DHEA); takođe luči i malu količinu kortikosteroida.

Čemu služe sekrecije (hormoni) nadbubrežne žlezde?

Aldosteron. Aldosteron je steroidni hormon. Njegova glavna uloga je da reguliše so i vodu u organizmu, pa samim tim ima uticaj na krvni pritisak. Alternativno ime za aldosteron je elektrokortin. Ovaj hormon igra ključnu ulogu u regulaciji krvnog pritiska uglavnom delujući na organe kao što su bubrezi i debelo crevo (kolon) da uvećaju količinu soli (natrijuma) reapsorbovane u krvotok i količinu druge soli (kalijuma) uklonjene u urinu. Aldosteron takođe uzrokuje reabsorbovanje vode zajedno sa natrijumom što povećava volumen krvi, a time i krvni pritisak. Tako aldosteron indirektno reguliše nivoe elektrolita u krvi (natrijum, kalijum, vodonik) i pomaže u održavanju pH vrednosti krvi.

Šta se dešava ako imate previše aldosterona? Najčešći uzrok visokog nivoa aldosterona je višak izlučivanja, uglavnom zbog malih benignih adrenalnih tumora (hiperaldosteroinizam). Simptomi uključuju visok krvni pritisak, nizak nivo kalijuma u krvi, abnormalno uvećanje volumena krvi, a ponekad i alkalizovanje krvi kao indirektne posledice akcije aldosterona u promovisanju sekrecije kiseline.

Šta se dešava ako imate premalo aldosterona? Postoje dva stanja koja su povezana sa niskim nivoom aldosterona. Kod Adisonove bolesti postoji opšti gubitak funkcije nadbubrežne žlezde koji dovodi do niskog krvnog pritiska, letargije i povećanja nivoa kalijuma u krvi, o čemu će biti više reči u nastavku teksta. Enzim nazvan aldosteron sintaza je odgovoran za poslednje korake u proizvodnji aldosterona. Retko, mutacija u genu koji je kodiran za aldosteron sintazu može rezultirati smanjenom produkcijom ili nedostatkom produkcije i lučenja aldosterona. Sa ovim retkim genetskim stanjem, simptomi su slični kao oni sa Adisonovom bolešću, samo blaži.

Kortizol. Kortizol je steroidni hormon koji reguliše širok spektar procesa u celom organizmu, uključujući metabolizam i imunološki odgovor. Takođe, ima veoma važnu ulogu u pomaganju telu da odreaguje na stres. Alternativno ime za kortizol je hidrokortizon. Kortizol je jedan od glukokortikoida koji se pravi u korteksu nadbubrežnih žlezda, a potom se otpušta u krv, koja ga raznosi po čitavom telu. Skoro svaka ćelija sadrži receptore za kortizol, pa tako on može imati mnogo različitih akcija u zavisnosti od vrste ćelija na koje deluje. Ovi efekti uključuju kontrolu telesnog nivoa šećera u krvi i time regulišu metabolizam, delujući antizapaljenski, utičući na formiranje memorije, kontrolišući ravnotežu soli i vode, utičući na krvni pritisak i pomažući u razvoju fetusa. Kod mnogih živih vrsta kortizol je takođe odgovoran za pokretanje procesa uključenog u porođaj. Slična verzija ovog hormona, poznata kao kortikosteron, nalazi se kod glodara, ptica i gmizavaca.

Kako je kortizol kontrolisan u organizmu?

Nivoi kortizola u krvi dramatično variraju, ali generalno su visoki ujutru kada se probudimo, a potom opadaju u toku dana. Ovo se zove dnevni ritam. Kod ljudi koji rade u noćnoj smeni, ovaj ritam je obrnut, pa je vremenski period lučenja kortizola jasno povezan sa dnevnim obrascima aktivnosti. Osim toga, pri odgovoru na stres, ekstra kortizol se luči kako bi pomogao organizmu da odgovori na odgovarajući način. Lučenje kortizola kontrolišu tri interkomunikacijske regije u organizmu, a to su: hipotalamus u mozgu, hipofiza i nadbubrežna žlezda. Ovo se zove hipotalamus-hipofizno- nadbubrežna osa.

Kada su nivoi kortizola u krvi niski, grupa ćelija u regiji mozga koja se zove hipotalamus otpušta kortikotrofin koji izaziva da hipofiza luči još jedan hormon – adrenokortikotropik. Visoki nivoi adrenokortikotropika se detektuju u nadbubrežnim žlezdama i stimulišu lučenje kortizola, pa time izazivaju da nivo kortizola u krvi poraste. Kako nivoi kortizola u krvi rastu, oni počinju da blokiraju otpuštanje kortikotrofina iz hipotalamusa i adrenokortikotropika iz hipofize.

Šta se dešava ako u organizmu ima previše kortizola?

Previše kortizola tokom dužeg vremenskog perioda može dovesti do stanja zvanog Kušingov sindrom. To može prouzrokovati veliki broj faktora, kao što su tumori koji proizvode adrenokortikotropik hormon (i samim tim povećavaju sekreciju kortizola) ili uzimanje određenih vrsta lekova. Simptomi uključuju:

  • rapidno povećanje telesne težine uglavnom u licu, grudima i stomaku u suprotnosti sa vitkim rukama i nogama;
  • rumeno i okruglo lice;
  • visok krvni pritisak;
  • osteoporozu;
  • promene na koži (modrice i ljubičaste strijice);
  • slabost u mišićima;
  • promene raspoloženja koje se pokazuju kao anksioznost, depresija i razdražljivost;
  • povećana žeđ i učestalost uriniranja.

Visoki nivoi kortizola tokom dužeg vremena mogu uzrokovati nedostatak seksualnog nagona, a kod žena mogu dovesti do neregularnosti u ciklusu ili ga čak u potpunosti zaustaviti.

Pored toga, postojalo je dugogodišnje dovođenje u vezu povišenih ili oštećenih regulacija kortizola i brojnih psihijatrijskih stanja kao što su anksioznost i depresija.

Šta se dešava kada imamo premalo kortizola?

Premalo kortizola u organizmu je posledica Adisonove bolesti. Ova bolest ima brojne uzroke i uglavnom su svi retki. Jedan od uzroka je oštećenje nadbubrežnih žlezda zbog autoimune bolesti.

Pojava simptoma je često postepena. Simpotmi mogu uključiti umor, vrtoglavicu (naročito nakon stajanja), gubitak težine, slabost u mišićima, promene raspoloženja i zatamnjenje područja na koži.

Dehidroepiandrosteron (DHEA). Ovo je jedan važan hormon i najprisutniji cirkulišući steroid u ljudskom organizmu. Ima malo biološkog efekta, ali ima moćne uticaje kada se konvertuje u druge hormone kao što su testosteron i estradiol. Alternativna imena za njega su DHEA, prasteron, fidelin i fluasteron. Proizvodi se od holesterola pretežno spoljnim slojem nadbubrežnih žlezda, tj. iz korteksa, iako ga u malim količinama proizvode i testisi i jajnici. Cirkuliše u krvi, uglavnom vezan za sumpor, koji sprečava da ovaj hormon bude razložen. Kod žena je dehidroepiandrosteron važan izvor estrogena u organizmu – on obezbeđuje oko 75% estrogena pre menopauze, a 100% estrogena u toku i posle menopauze. Produkcija dehidroepiandrosterona se povećava od 9-10 godina života, dostiže vrhunac oko 20. godine i postepeno opada kako satrimo. Ovaj hormon se proizvodi u malim količinama i u mozgu, iako njegova precizna uloga nije jasna.

Loading...

Šta se dešava kada imamo previše dehidroepiandrosterona?

Žene sa policističnim jajnicima i hirzutizmom (pojačana maljavost), kao i deca sa kongenitalnom nadbubrežnom hiperplazijom imaju veći nivo ovog hormona. Pored toga, nivoi mogu biti povišeni kod osoba sa kancerom adrenalnih žlezda. Visoki nivoi ovog hormona se takođe povezuju sa smanjenjem rizika od depresije, kardiovaskularnih oboljenja i smrti. Neki sportisti i bodibilderi takođe uzimaju ovaj hormon (anabolički steroid) da bi povećavali svoju mišićnu masu i snagu. Prijavljeni su ozbiljni neželjeni efekti od uzimanja veštačkog dehidroepiandrosterona i zabranjeni su od strane Svetske antidoping agencije.

Međutim, pokazano je da vežbanje i ograničavanje kalorija povećavaju prirodne nivoe ovog hormona u telu. Od 2000. godine, suplementacija ovim hormonom u kombinaciji sa gonadotropinima korišćenja je u reproduktivnoj medicini kao način lečenja ženske neplodnosti.

Šta se dešava ako imamo premalo dehidroepiandrosterona?

Nizak nivo ovog hormona povezan je sa kraćim životnim vekom kod muškaraca, ali ne i kod žena. Međutim, razlog za to nije u potpunosti shvaćen. Smanjeni nivoi ovog hormona povezani su sa povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti kod muškaraca s dijabetesom tipa 2 i mogu takođe uzrokovati kraći životni vek, iako je potrebno dalje istraživanje da bi se to potvrdilo. Kod žena, niski nivoi ovog hormona povezani su sa niskim libidom, smanjenom mineralnom gustinom kostiju i osteoporozom.

Međutim,  ne preporučuje se suplementacija komercijalnim dehidroepiandrosteronom, jer postoji zabrinutost zbog brojnih mogućih neželjenih efekata.

Medula

Medula leži u centru žlezde i tamnobraon je boje. Sadrži hromafinske ćelije koje luče kateholamine (kao što je adrenalin) u krvotok kao odgovor na stres. Ovi hormoni proizvode reakciju poznatu kao “bori se ili beži” ili akutnu reakciju na stres. To je fiziološka reakcija koja se javlja kao odgovor na uočeni preteći događaj, napad ili opasnost po život.

Hromafinske ćelije takođe luče enkefaline koji imaju funkciju u kontrolisanju osećaja bola.

Kateholamini. Ovo su hormoni koji se otpuštaju kao reakcija na fizički i emocionalni stres. Glavni kateholamini su dopamin, epinefrin (adrenalin) i norepinefrin. Svaki od ovih hormona se razlaže u druge supstance koje se eliminišu putem urina. Ovi hormoni se otpuštaju kada smo pod fizičkim ili emocionalnim stresom.

Visoki nivoi kateholamina

Visoki nivoi kateholamina mogu indicirati širok spektar zdravstvenih stanja, uključujući:

  • akutnu anksioznost;
  • težak stres;
  • određene tumore, kako kancerozne, tako i nekancerozne;
  • nedostatak određenih enzima;
  • poremećaj u metabolizmu dopamina.

Normalni nivoi kateholamina

Glavni kateholamini se razlažu na sledeće načine pre nego što se eliminišu kroz urin:

  • dopamin postaje homovanilična kiselina;
  • epinefrin postaje metanefrin i vanilmandelična kiselina (VMA);
  • norepinefrin postaje normetanefrin i VMA.

Adrenalin. To je hormon koji se otpušta iz nadbubrežnih žlezda, a njegova glavna akcija, zajedno sa noradrenalinom je da pripremi telo za reakciju na stres. Alternativni naziv za adrenalin je epinefrin. Adrenalin i noradrenalin su dva odvojena, ali povezana hormona i neurotransmitera. Oni se proizvode u meduli nadbubrežnih žlezda i u nekim neuronima centralnog nervnog sistema. Otpuštaju se u krvotok i služe kao hemijski medijatori, a takođe prenose nervne impulse do različitih organa. Adrenalin ima mnogo različitih aktivnosti u zavisnosti od vrste ćelija na koje ima uticaj i delovanje.

Međutim, najvažniji efekat adrenalina je da pripremi organizam za reakciju na stres (iznenadna akcija). Ključne akcije adrenalina uključuju povećanje srčane frekvencije, povećanje krvnog pritiska, proširenje vazdušnih puteva u plućima, uvećanje zenice u oku, distribuiranje krvi mišićima i promenu metabolizma kako bi se maksimalno povećali nivoi glukoze u krvi. Blisko povezan hormon, noradrenalin, oslobađa se uglavnom od nervnih završetaka simpatičkog nervnog sistema (kao i u relativno malim količinama iz adrenalnih medula).

Postoji kontinuirano nizak nivo aktivnosti simpatičkog nervnog sistema koji dovodi do oslobađanja noradrenalina u krvnu cirkulaciju, ali se javljanje adrenalina povećava samo u vreme akutnog stresa. Adrenalin, poput noradrenalina, takođe se koristi kao transmiter nekih nervnih ćelija da komunicira sa drugim ćelijama (neurotransmiter). Veoma mala količina adrenalina se koristi na ovaj način.

Kako se kontroliše adrenalin?

Adrenalin se uglavnom otpušta kao reakcija na neki stresni događaj kako bi pripremio organizam i telo na adekvatnu reakciju. Ovi događaji vode do aktivacije nerava koji su povezani sa nadbubrežnim žlezdama, koji izazivaju lučenje adrenalina, pa to povećava nivoe adrenalina u krvi. Ovaj proces se dešava relativno brzo, u roku od 2 do 3 minuta nakon što je stresna situacija uočena. Kada se stresna situacija završi, nervni impulsi do nadbubrežnih žlezda su sniženi, to znači da nadbubrežne žlezde prestaju da proizvode adrenalin.

Stres takođe stimuliše otpuštanje adrenokortikotropika iz hipofize, što promoviše stvaranje steroidnog hormona kortizola u korteksu adrenalnih žlezda. Ovaj steroidni hormon je više važan u promeni metabolizma tela (podizanje nivoa glukoze u plazmi) u uslovima tekućeg (hroničnog) stresa, pre nego akutnog stresa.

Loading...